Oblačnost je jedan od najbitnijih kategorija u poljoprivredno aktivnim državama kakva je i Srbija.
Oblačnost predstavlja stepen pokrivenosti neba oblacima i za razliku od većine ostalih meteoroloških parametara nema instrument kojim se može precizno odrediti, već je samo možemo proceniti.
Oblaci predstavljaju kondenzovane i sublimirane oblike vodene pare koje se nalaze u troposferi. Njihova veličina, rasprostranjenost i oblik zavise od velikog broja faktora. Oblačnost je vrlo dinamična pojava koja se neprekidno menja, kako po pitanju količine i stepena pokrivenosti neba oblacima tako i po njihovom tipu.
U ovom tekstu ćemo se pozabaviti samim pojmom oblačnosti, načinu kako se ona menja tokom meseci, godine, kao i kako se procenjuje.
Količina neba koje pokrivaju oblaci se procenjuje "slobodnim okom". Posmatrač - meteorolog odlazi u prostor van glavnog dela meteorološke stanice, gde mu vidno polje ne zaklanja bilo kakav predmet i zatim posmatra nebo. Ukoliko na nebu nema oblaka, onda se definiše "vedro nebo" ili 0/10 delova neba pokrivenog oblacima.
U slučaju da je nebo sasvim pokriveno oblacima definiše se "sasvim oblačno" ili 10/10 pokrivenosti neba oblacima. Ukoliko je nebo pokriveno oblacima do 2/10 smatra se da je pretežno vedro, a ukoliko je pokrivenost neba preko 8/10 smatra se da je nebo pretežno oblačno.
U slučaju kada je samo deo neba pokriven oblacima posmatrač- meteorolog u mislima oblake razbacane po nebu "premešta" u jedan deo neba i tada procenjuje kolika je pokrivenost neba oblacima, koja može biti u opsegu od 1/10 do 9/10. Merenje oblačnosti se kod stanica I reda (čiji izveštaji odlaze u bazu podataka Svetske Meteorološke Organizacije) vrši tri puta dnevno ( 07h, 14h i 21h), a kod stanica II i III reda dva puta dnevno.
Formula preko koje se računa srednja dnevna pokrivenost neba oblacima je sledeća:
Nm= (N7+N14+N21)/3
Kako ne postoji precizan instrument koje bi vršio ovo merenje, sama procena pokrivenosti neba oblacima je u određenoj meri subjektivna i zavisi od samog meteorologa.
Mesečni hod kretanja oblačnosti vezan je za smenu godišnjih doba. Posmatrano po mesecima najmanji stepen oblačnosti u Srbiji ima avgust, a najveći decembar. Sekundaran minimum je u julu, a sekundaran maksimum u januaru.
Iz ovog se može zaključiti da zimski meseci imaju najveći stepen pokrivenosti neba oblacima, a letnji najmanji. Ovakvom mesečnom i godišnjem načinu kretanja oblačnosti u velikoj meri doprinosi i činjenica da je u Srbiji mesec sa najvećim brojem tmurnih dana (oblaci, magla i niska oblačnost) uglavnom decembar, dok avgust ima najveći broj dana gde je stepen pokrivenost neba oblacima do 3/10. Najvedriji period u godini je interval jul-septembar i to bez obzira na temperaturne odlike tog perioda, dok je najoblačniji deo godine novembar-januar.
Za poljoprivredno aktivne regione poput Srbije oblačnost je od izuzetnog značaja. U današnjim modernim uslovima uzgajanja biljnih kultura mogu se veštački stvoriti gotovo svi potrebnu uslovi, poput temperature, vlage, sastava zemljišta, pa tako i količine sunčevog sjaja koja se imitira preko solarnih lampi.
Naime, svaka biljna kultura tokom svog vegetacionog perioda zahteva određen broj sunčanih sati koji direktno zavisi od oblačnosti. Ti sati su potrebni ne samo za rast i cvetanje, već i za pravilno sazrevanje biljne kulture. Ukoliko je oblačnost u datom predelu tokom vegetacionog perioda biljne kulture suviše velika, broj sunčanih sati neće biti dovoljan i plodovi će biti manje kvalitetni.
U uslovima moderne poljoprivrede se taj broj sunčanih sati ukoliko ga prirodno zbog velike oblačnosti nema može veštački obezbediti, ali su troškovi koji tada nastaju suviše veliki za ekonomičnost tog procesa i tu oblačnost ima ključnu ulogu.
Ključnu ulogu oblačnost ima i kod upotrebe "čistih" izvora energije, poput solarne energije, ako je zimski period sa velikom oblačnošću predugačak , upotreba solarnih izvora energije takođe postaje vrlo problematična.
Oblačnost utiče na vetar, ali u određenoj meri. Tokom letnjih meseci povećana oblačnost se najčešće vezuje sa jakim grmljavinskim pljuskovima i olujama koje su najčešće praćene jakim i olujnim vetrom u Srbiji. Takođe tokom zime obilne padavine (sneg ili kiša) su najčešće praćene i jakim vetrom. Sa druge strane povećana oblačnost ne znači automatski i jak vetar, već to zavisi od same sinoptike.
Zvanične podake o ovome ima RHMZ u meteorološkim godišnjacima, ali za očekivati je da su u Srbiji najoblačnija mesta kotline u kojima su smešteni veći gradovi (Užice, Nova Varoš, Sjenica,) a visok stepen oblačnosti često imaju Timočka i Negotisnka krajna gde u toku zime može diti dužeg perioda magle i niskih oblaka.
Postoji, ali je ta veza dosta složena. Najčešće se sa sniženim vazdušnim pritiskom u Srbiji se javlja i povećana oblačnost, jer sa uticajem ciklona najčešće dolaze padavine i povećana oblačnost. Sa druge strane povećanu oblačnost može doneti i anticiklon zimi kada se tokom dužih perioda zna zadržavati tmurno vreme uz niske oblake.
U određenoj meri da, ali nikako ne u potpunosti i ne ceo UV spektar. Oblaci najbolje blokiraju A i B spektar UV zračenja, ali generalno oni znatno više blokiraju vidljivi deo spektra.
Leti, povećana oblačnost svakako uslovljava niže maksimume, zbog manjeg zagrevanja podloge. Dok zimi oblačnost ublažava vrlo niske temperature u toku noći u Srbiji, jer njeno prisustvo smanjuje količinu dugotalasnog izračavanja toplote sa površine Zemlje.